07.02.2006.

Ma pis'o bi ja, al se bojim!


Svi moji postovi prolaze cenzuru...Prva koja cita sta ja pisem je Danijela...I kako onda da napisem, jeli, ono sto bih napisao?

Izjava:

Ja tebe volim Danijela, ti si jedina u mom zivotu i sve sto pisem ja samo izmisljam i lazem ko guja! Nema ni Brankice ni Alme, nema derneka i nema zenskih! One su samo plod moje bolesne i prljave maste! Ja sam lazov, lazov i samo lazov! Bicu dobar, popravicu se, necu vise nigdje izlazit i hodat niti cu pit. Molim te nemoj me sutnut! Eto, lijepo te molim!

22.01.2006.

Ganut sam usprkos kantici sa ledom

Malo sam zauzet "pravim" zivotom, pa sam zapostavio ovaj, virtualni...

Evo me u studiju, *ebote, neki klijenti su doveli ogromnog psa, onog
PUT BIL i evo ga umiljava mi se zivotinja i sve krklja od miline, a mene onako, istiha, strah...

Ali, nije to vazno.
Vazno je da sam napokon zauzet probama i svirkom.

U petak sam otisao sa jednom jaranicom, starom rokerkom iz Amerike, kod nekih finih ljudi na rodjendan.

Kaze meni doticna rokerka od svojih 5 banki, (al drzi se dobro):

- Boris, idemo kod jedne Lee na njen 35 rodjendan, ponesi gitaru da joj odsviramo koju. Njen muz se bavi dostavom alkoholnih pica svim pabovima u gradu, pa cemo se ti i ja lijepo napit i to skupim picima a ne sranjima!

- E, takvu te volim! Naravno da se idemo napit, al idemo samo pit, je l' jasno!?

Dodjemo mi, a tamo sve same zenske, napucane, koke srednjih godina 35 +-...Od muskih jedan muz i jedan peder...Uuuuu, odmah sam nabacio svoj neodoljivi osmjeh.
Jest da su malo ozilavile od godina, al jos se dobro drze.

Teretana, vitamini, suknjice, stiklice i zagorenost ih cini opasnim! Dobre, dobre...

Al sta me je pravo dekoncentrisalo je to sto su drzali na stolu onu posudu za led sa malim masicama! E, ako me nesto moze nasekirat onda je to ta kantica za led! *ebote, koja je to papanijada!

Bas vala mrzim te kantice!

Domacica se napila, cakle joj se ocice, sjedi pored mene i iznebuha stavlja naocale. Znate one zenske sto zbog kompleksa ne nose naocale, nego ih samo metnu kad stvarno moraju? Hahahahaha!

Gleda me kroz one naocale, oci ko na ulju iza onih stakala, ko da gledam u teglu sa ancobima sa maslinom u sredini, pravo mi je doslo da joj zabodem cackalicu!

I onda mi zena dade najljepsi kompliment koji sam dobio u zivotu!

- Boris, moj otac je umro prije nekoliko godina a ja bih tako zeljela da je on sada ovdje, da vidi kakvi su mi posebni ljudi dosli u posjetu. Sigurno bi bio veoma ponosan na mene.

Ja se tu pravo ganem.

Eto.

06.01.2006.

Mala svadja zbog ruske saune u juznom Tel Avivu

***

-Kada bi u ovu casu stala tvoja ljubav, gdje bi bio kraj?, pita Danijela drzeci u ruci casu prljavu od kafe.

(jooj ovih zena, al, sta ces...)

-Doovde, pokazujem prst ispod ruba case. (mogao sam slagati I pokazati do samog ruba case, ali nisam posto sam ljut na nju...).
-A gdje je tvoj kraj? (Sta cu, moram pitat gluposti, takva su pravila igre...)
-Isto, fali prst do kraja…(Sta sam joj sad napravio...?)
-Danijela, ja tebe veoma volim, a taj ipak "prst" nedostaje.
-Mozes li da me volis do kraja?
Vidim ja da se ona uzvrpoljila pa joj ozbiljno kazem:
-Ne znam……
- Zasto?, iskolacila je i oci i sve ostalo.
- Pa zato sto si isla sa onim Evgenijem u rusku banju, eto zasto!, poceo sam vikati.

- Sta, jos nisi zaboravio tu glupost?

- Nisam zaboravio i sauna nije glupost!! Bas cu upitati Evgenija, kada nam sljedeci put dodje bez najave I pojede sve iz frizidera, kako mu je bilo u sauni…Stalno nam se tu mota po kuci, nesto izigrava a radi mi o glavi! Sto to mene nije vodio u saunu?

- Neces ga nista pitati! Znas dobro da nije bilo nista!

- Pa sto se onda tako uzrujavas? Znam ja dobro zasto Rusi idu u saune, pogotovo odrasli Rusi koji jos uvijek zive kod roditelja! Oni idu u te svoje saune iz samo dva razloga. A vas dvoje sigurno niste isli iz onog prvog.

- Prvog?

- Prvi razlog je zdravlje! A drugi razlog, znas ti dobro sta je, a i svi znaju dobro sta je drugi razlog!

- A poceli smo filozofski, o casi, o prstu, o kolicini ljubavi …

- Mani me filozofije i reci svom Evgeniju da cu mu sve prste pocupat, pa ce kucat po kompjuteru nogama, majmun jedan! I nece mu ostat prstiju da mjeri po casama!

02.01.2006.

Nova

Pravili smo docek Nove kod nas u stanu. Naravno, bilo je svadje, ko ce doci, ko nece doci, koliko gostiju svaki pozvani ima pravo da povede sa sobom...itd....
Bilo je bataka, krompira, rize, salate, ruske salate, humusa, kiselina i kolaca. Od pica samo vino. Gost koji je obecao donijeti tekilu (papanijada) nije se pojavio, a bas smo racunali na tu flasu!
Odbrojavanje je bilo prava patetika i inicirao ga je jedan od Izraelaca za kojega je to sve bilo veoma egzoticno. U Izraelu se slabo slavi Nova godina...Nije obicaj.
Taj isti Izraelac je izjavio:
-Stan vam je veoma interesantno namjesten, u bosanskom stilu?
-Moze bit u stilu bosanskih izbjeglica, odgovorila mu je Danijela i uputila mi pogled koji je govorio: "Fino sam rekla da kupimo novu policu i seciju, a ne da se sramotimo sa ovim starudijama!"
Sto jest jest, neki dan nas je jedan gost Moshe vrlo ozbiljno upitao da li cekamo da nam stigne namjestaj, misleci da smo ga narucili i privremeno koristimo, kako da kazem, minimum.

Fino sam mu objasnio da ja nisam zrtva potrosackog drustva i da cu ujmesto glupog namjestaja ljetos da otputujem, ako Bog da u Uzbekistan i Kirgiziju, na Put Svile i tragovima mog omiljenog pisca iz djetinjstva - Cingiza Ajtmatova. (Je l' iko citao?).
Tj, nije da je to toliko pitanje troska, karikiram situaciju,
(pitcu ko *ebe mater), ali, bas mrzim gomilati stvari u stanu...Kako cu onda seliti dalje? To sam objasnjavao u jednom od proslih postova...
Da se vratim na Novu godinu...
Mirjam je odlucila da trebaju da se zapale i svjecice za Hanuku, pa da bude zastupljen i nas nacionalni element. Medjutim, odgovarajuceg svjecnjaka - hanukije, nije bilo na vidnom mjestu. Danijela je pretrazila cijelu kucu i nasla neku staru hanukiju koja je pripadala prijasnjim stanarima, a koji su je ostavili posto joj je otpala nozica. Kljasti svijecnjak nije mogao da stoji, pa smo ga zaboli u jedan veliki krompir. Sve je palo...Na kraju smo ga stavili u vinsku flasu i zapalili sedam svjecica...
Elem... Il se ostarilo il ja nisam navikao na toliko patetike u jednom danu. Al, sretna vam Nova!

31.12.2005.

Ilhamijin put u smrt, Resid Kadic

Procitao sam veoma lijepu novelu. Evo linka:


http://www.islambih.net/knjige/3/m_predgovor.html


Ja sam je citao sa drugoga sajta, ali tamo su je izbrisali...Nadam se da ce ovaj link da drzi jos koji dan...

31.12.2005.

Arkadij nasao curu

Arkadij, virtouz na harmonici je, poslije niza hladnih godina provedenih u samoci, najzad pronasao djevojku. Ne, nije poslusao ocev savjet da se mani harmonike i pocne svirati gitaru, jer na gitaru se zenske pale, a na hormoniku se pale oni koji vole popit i zamezit...
Citam ovaj uvod, pa rekoh, sta!? Svi nasli zenske? E, pa nije. Faridija je njegova ostavila!
Arkadijeva djevojka je strana radnica iz daleke Rumunije i u Izrealu vrsi duznost njegovateljice jednoj dobro staroj gospodji, porijeklom iz iste zemlje. Stara je odavno zaboravila na svoje porijeklo, ali, jedini jezik koji nije zaboravila (Hebrejski joj je ispario) je Rumunski.
Arkadij se preselio kod svoje djevojke Nadje i sada zivi u stanu gospodje Rodike.

- Arkadij, pa kako ti je bogati, kod stare?, pitam ja.
- Nije mi lose, stara mi ne smeta.
- Kako to mislis, tebi ne smeta?
- Pa, ponekad je simpaticna, ali me strasno nervira sto mi se stalno obraca na Rumunskom. Ali, dobra je... Vozim je na preglede u dispanzer i ako se probudim prije Nadje, metnem dvije kriske u toster, namazem tanko puter, pa dam jednu krisku staroj a drugu Nadji. Zdrava je. Doktor je rekao da ce nas sviju nadzivjeti. Samo zna nekada biti bezobrazna. Prosle subote je cijela porodica dosla na rucak i stara je, kada je vidjela dvije unuke, viknula upiruci prstom: "Evo dvije junferice!" A znas kako se kaze na Rumunskom sunce?
- Nemam pojma.
- Ja sam naucio! Sole!
- A kokoska?
- Nemam pojma.
- Kurica.
Vidim ja, posrecilo se Arkadiju u zivotu, pa sam ga prestao ispitivati. Covjek se ionako nalazi u nekoj drugoj dimenziji...A sto je najgore, on to sve ozbiljno.


27.12.2005.

Ja uopste nemam homofobiju NNPP

Ja stvarno nemam nista protiv pedera. To je isto kao kad neko kaze: "Ja nemam nista protiv crnaca." I stvarno, nema covjek nista protiv, al, nekako nije politikli korekt. Znaci - suti i imaj protiv ili nemaj protiv u sebi.
Ali, ja stvarno nemam nista protiv pedera osim sto sam se par puta dobro posvadjao sa nekima od njih i sada sam na oprezu. Jednom sam, (jeste, jeste, pa sta sad!?) stanovao sa jednim pederom. Bio sam se taman razveo od Mirjam i mislio sam gdje cu sa sobom, kad, eto ti Jonatana, kaze, ima praznu sobu, pa bi me rado primio kao cimera. OK, kazem ja, bas fino, a posto nemam nista protiv pedera NPP (ovo je skracenica za Nemam Nista Protiv Pedera NNPP).
Eh, sada izlazi na vidjelo najgori skelet u mom ormaru - u Jonatanovom stanu je bila jedna spavaca i jedna dnevna soba...i Jonatan predlozi da obadvojica spavamo u spavacoj sobi i da nam dnevna ostane za, je li, dnevni zivot, tacnije receno duvanje, pa da ne spavamo u zadimljenom.
Posto NNPP, pristanem ja i nadjem se u istom krevetu sa jednim, s oprostenjem, pederom... Ne, ne, ne! Nije me diro, a ni ja njega! Tj. mozda jednom ili dvaput, ali ja sam se pravio da nista ne primjecujem i uljudno ga udaljio.
Do sada je sve OK...Bio sam u ta doba pravo zagrijan za Brankicu i jedno se vece dogovorima da izadjemo u - (jel' se to jos uvijek kaze disko?). Medjutim, posto se derpe napalio na mene, on me je hinjski zakljucao u kuci i zbrisao vani sa ostalim pederima. Ja se tu dobro nasekiram, al iz kuce nisam mogao...
Ma htio sam da silazim niz one cijevi sto vise po izraelskim fasadama, al su mi se cinile truhle. Tako mi je propao provod, a traume od Jonatana su se poslije odrazavale u mojoj nemogucnosti (privremenoj) na odradim akt sa zenskom do kraja. Poslije mjesec-dva, skonta Jonatan, da nece od mene dobit ono cemu se nada i poveca mi kiriju!!! Bez veze! Gazda nije nista povecao, nego je ovaj (NNPP) dosao do zakljucka da mu ja trebam finansirati gudru.

OK. Dobro sam zaradjivao i nije mi bio neki problem dodati jos 50$, ali, pod uslovom da se dnevna soba pretvori u moju sobu u koju cu moci dovoditi zenske.

Slozimo se mi fino oko toga i ja vec sljedeci dan dovedem Brankicu.
Brankica u krevetu, a ja znam da onaj manijak prisluskuje i naravno - zna se! Slabo sam se pokazao, slabo...Blam.
Nista, ne predam se ja, nego sljedeci put dovedem Efrat...Tu sam vec bio bolji, za 4+...NIsam ni znao da je cimer Jonatan virio.

A sutradan eto ti njega:
-Kako te nije sramota da dovodis zenske?! Sram te bilo, nemas obraza! Ona Brankica je tako fina a ti je varas! Nije ni cudo sto te Mirjam ostavila!
-Ma nisam je prevario! Samo sam onako, malo...
-Jesi, jesi!!! Kako cu ja sada da pogledam Brankici u oci!? Moracu sve da joj ispricam!
-E, ako pisnes razbicu te!
-Malo sutra!

Tu se mi pravo posvadjamo i on mi kaze da ne smijem vise koristiti masinu za ves.

Poslije mi je nestao jedan chinchila zlatni, praaaavi.
E, onda sam se odselio...Da ne spominjem da je p. unovcio jos jedan moj cek od kirije iako sam vec bio otisao...To me dotuklo, a posto Jonatan nije imao pare da mi vrati, digo sam mu 4 para koznih cipela, jedne Dr. Martenke koje su me sluzile u Indiji, a sluze me do dan danas.
Nije rekao nista Brankici, ali, uostalom, nju nije ni briga...
Eto, nemam nista protiv pedera, al mi je ovaj prisjeo! I nemam homofobiju!

26.12.2005.

Psece govno

Izasao ja sa svojom kujom Lejdi malo u setnju, kad ona, ni pet ni sest, izvrsi veliku nuzdu pravo pred vratima omrznutog mi kioska. Ja, ne budi mi lijeno, odlucim biti fer prema kretenu koji radi u (omrznutom mi) kisku i udjem unutra i zatrazim najlon kesu da uklonim ono, s oprostenjem, govno. Nisam stigao ni uci, a onaj slon se poceo derat na mene:
-Jalla, vani, ne moze unutra sa psima!
-Daj mi samo najlon kesu, posro ti se pas pred vrata!
-Nedam ti nista, hajmo, vani!
-Ma, jebem ja tebi onu mater papansku i sad sam lizi to govno ispred vrata!
-Razbicu te, mamicu ti Rusku!
-Haj malo vamo da te Rus rastavi, kretenu! Vrati se vazad na palmu sa koje si siso, majmunu!
-Vrati se nazad u Rusiju!
(A sto je pravo shega, kreten se sakrio iza pulta, na smije izac.)
-Hajd izadji iza pulta papane!
...
Elem, odem ja, koliko sam se vise i mogao svadjat, dosadilo mi i ostavim ono govno. A onaj majmun izasao i gleda u izmet i sav se napuho od muke. Neka mu! A kisa rominja i rastace onu kaku, sigurno se cijeli kiosk uscuho!

26.12.2005.

Praznici pod moranje

Jucer je bio prvi dan Hanuke. Morao sam izaci iz kuce i pored kijameta...Mora se na posao, mora se na priredbe, mora se svasta nesto...Ja volim da kazem da se nista ne mora osim - zna se sta, ali to je samo pusta prica...Svasta nesto se mora...A kad se vec mora, onda to sto se mora treba zalit kojom pivom. I tako sam jucer na priredbi Jevreja iz bivse Jugoslavije koji su proslavljali Hanuku, malo igrao kolo, malo pjevao i malo popio. U to jedan ucesnik priredbe vice:
-Borise, popije li se koja?
-Ma jok, ja samo nako...
-Kolko vidis prstiju? (joj fazona....) pokazuje covjek ruku, dignuta 4 prsta, a palac savijen, al se vidi. Ja se cerekam, sta cu...
-A kolko sad vidis prstiju?, opet on vice pa podize drugu ruku a tamo jedno tri i po prsta kad se sve sabere, a ostatka nema, bice odrezalo mu, boga pitaj....Tu se covjek zavali od sege kad je vidio moju facu.

Poslije odem na jedan koncert od svoje raje, vec kasno bi...Trazio sam taj, nazovi klub, jedno pola sata. Oko mene garaze, stolarije, pustos, nigdje zive duse - industrijska zona, a ja sve na biciklu, kisa sipi, al ja i dalje napredujem!
Ma, nasao sam ja to mjesto, al se uspostavilo da je to jedno od onih klubova za "Indijce" sto vole meditaciju i energije i sto obavezno moras skinut cipele kad ulazis. E, to skidanje cipela me je nasekiralo. Nije da mi carape nisu dobre, nije to, nego sam kupio nove pele, cista koza, kaubojske tri frtalja, prave dzidzanske i morao sam da ih ostavim na ulazu. Sta se mora, mora se...A pogledao sam i ostale cipele...Svakakvih je bilo, al su moje najbolje!

25.12.2005.

I dalje traju monsuni

Jos gore nego monsun...Nemam volje ni da otvorim kompjuter...Sretni praznici...Elem...


Stariji postovi

Boris u Zemlji Jafa Golda
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

POCASNO MJESTO ZA BLOGERSKU POEZIJU (Nakanu) SA "NAKANE O BARBARI" BLOGA

Izraelske novine na Engleskom

Blogovi koji mi se dopadaju
dosta njih

O Borisu...
Ovaj blog je posvecen Borisu, Sarajliji rodjenom 1969, cija je majka Jevrejka a otac Hrvat. 1991 je otisao u Izrael, vodjen djecijim mastanjima o Svetoj Zemlji. Stvarnost u Izrealu niji ni nalik onome cemu se Boris nadao, ali vise nije mogao da se vrati u Sarajevo - poceo je rat. Rijeci kao: porodicna tradicija, dom, fakultetska diploma, rodbinski ruckovi, prijatelji iz djetinjstva uopste ne postoje u Borisovom novom rjecniku. Zamijenile su ih: novac, zene, stan, auto, trava, i hm...zelja da promjeni nesto...samo sta je to nesto? kad popije jos jednu pivu, bice mu jasnije....

moj e - mail:
nandiji@gmail.com

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
52073

Powered by Blogger.ba